Kako biste ocijenili, generalno, djelovanje “Gajreta” u Srbiji nakon njegove obnove od prije pet godina?
Gajret je tokom svog postojanja i rada u periodu izmedju 1923 – 1946. godine ucinilo krupne promene u obrazovnom i kulturnom preporodu muslimana, stvorilo je generacije intelektualaca i doprinelo sticanju svesti čitavog društva o etničkim i kulturnim osobenostima muslimana.
Obnavljanje „Gajreta“ je odraz ogromne potrebe da se u savremenim uslovima koji odgovara traganju mlade generacije muslimana za svojim kulturnim identitetom i njihove želje za saradnjom sa svojim sugradjanima.
Danas kada su nam na raspolaganju mnoga sredstva, izvori , razlicitim metodama nam se olaksava pristup informacijama a ipak malo se poznajemo, malo znamo jedni o drugima. Nestali su I oni tradicionalni vidovi priblizavanja kroz koja se susrecemo, saznajemo I upoznajemo se. A poznavanje drugog I drugacijeg je preduslov međusobnom razumevanju, toleranciji, bogatijem lepsem, laksem zivotu. I bas ta dostupnost nam je I prepreka da saznajemo o sebi I o drugima, da se covek susretne sa covekom. Posle ovoliko burnih previranja, sukoba, tragedija, trendova, pravaca, u vremenu kada su kriterijumi vrednosti poremeceni, mnogo sta je danas izgubilo dostojanstvo, u svakoga od nas usekli su se neki grozni trenuci, bogatili smo se nerazumevanjem, nepoznavanjem, nepostovanjem i nesporazuma , desilo se da smo se udaljili, otuđili, a vreme se gomilalo. Zaista, malo s poznajemo, retko se susrećemo i ragovaramo. A ljudska reč je nešto više od reči. Sveli smo se na ritualna okupljanja i ritualne komunikacije. Materijalna kultura je zasenila ono dobro,plemenito i ljudsko u nama. Zasenila je veru. Postojala je zabrinutost u zajednici, postojala je velika potreba za obnavljanjem strarog drustva Gajret. Nakon zavresetka rata sve cesce su se sretali mladi ljudi koji su vodili zestoke dijaloge sa samim sobom a sve u potrazi za svojim identitetom a kroz koju se provlacila misao o prolaznosti svega ljuidskog.
- ponudeno mi je da to budem ja, da krenem, da pookrenen I oblikujem jedan veliki kamen koji sam trebala uklopiti I postaviti tamo gde pripada.
Trudimo se da uspostavimo savremen odnos prema islamskoj kulturnoj tradiciji , trazeci sintezu modernog I tradicionalnog.
Svaka kultura ima svoje izvore Glavni temelj i izvor islamske kulture je Božija objava, predstavljena u Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji. Ovo je osnovna razlika izmeðu islamske kulture, s jedne, i druge (zapadne) kulture, s druge strane.
Nama je prvenstveno cilj da naglasimo i podvučemo postojanje originalne i po mnogo čemu posebne islamske kulture, kojoj mi muslimani i pripadamo, odnosno, kojoj bi trebali pripadati.
Islamska kultura je po mnogo čemu jedinstvena i odlikuje se nad ostalim kulturama, pre svega, po tome što su spomenute kulture produkt ljudske misli i običaja, dok je originalna islamska kultura, sa svojim ideološkim, moralnim i praktičnim osnovama, produkt Božije objave i Upute. Vera islam je ta koja je oformila i oblikovala islamsku kulturu.
Želimo da kroz „Gajret“ upoznamo druge sa Islamom, jer nam je cilj da očuvmo vrednu tradiciju islamske duhovnosti. Veliki zadatak „Gajreta“ jeste prezentacija islamske kulture kroz različite forme muzike, reči, promišljanja sveta kroz dijalog, tribine, okrugle stolove, stvaralačkog i tragalačkog druženja na kulturnim susretima, književnim večerima. filmskim projekcijama, izložbama.
Svojim radom doprinosimo uspostavljanju novog vremena u kome se čovek obraća čoveku a umetnost nam je suštinska veza različitih na koju ćemo biti ponosni a islamsku kulturu postavljamo na mesto koje joj pripada i koje zasluzuje.
Tada nisam znala, ali sada znam da je to – to. Sad sve vise shvatam koliko je to “ veliki zalogaj” I da ovo sto radim istovremeno ima veliki znacaj, ima neke panike, straha, muke, lepote,odgovornosti I radosti ali I nekog nerazumnog sistema I logike. Baveci se ovim poslom, sve vise shvatam sta ne valja.
Gajret ima sjajnu I korisnu vrsta desavanja, sa kojih saljemo poruke koje imaju znacenje, same za sebe.
Najteze je dati I preneti u pamcenje, ne ono administrativno, vec genetsko pamcenje,
Mi u gajretu uz Boziju pomoc na tome radimo.
Različiti su prefiksi ispred “Gajreta” u pojedinim štampanim medijima: jedni ga zovu “muslimansko kulturno društvo”, neki “muslimansko dobrotvorno društvo”, a neki vam vam dodaju ispred imena da ste u okviru Islamske zajednice Srbije. Ja sam u nadnaslovu koristio prefikse iz meni dostupnih podataka pod kojima ste se registrirali 2006. g. Šta je od toga ispravno?
Propustili ste I odrednicu “prosvetno”. Pocetak Gajreta je kao prosvetno kulturno drustvo muslimana. Tako je registrovano davne 19o3,g. u sarajevu. 1923 je registrovan “BEOGRADSKI GAJRET OSMAN ĐIKIC”. Zadatak drustva je bio da pruza materijalnu I moralnu pomoc prvenstveno studentima , a onda đacima, segrtima.. Gajret je dobrovoljno stipendirao I skolovao muslimane I ne samo muslimane. Gajret je, kao sto Vam je poznato skolovao Mehmeda Mesu Selimovica, Camila Sijarica , Rifata Burdzevica.. Obnavljanje Gajreta 2006. god je potreba za najpre kulturnim drustvom jer je dobrovoljni rad , humanitarni rad su preuzele druge organizacije, udruzenja. Bilo je potrebno definisati rad Gajreta u danasnjim uslovima, trendovima, pa I zakonima. Tragali smo I sami. Gajret je danas isto kao I na pocetku :muslimansko kulturno drustvo.Sto se ciljeva tice oni su isti kao I nekadasnji gajretovi ali na zalost jos uvek nismo u prilici da mozemo stipendirati I skolovati mlade , talentovane studente , sto ne znaci da toga u skorijoj buducnosti nece biti. Uz Boziju pomoc.
U kojim gradovima Srbije imate svoje podružnice?
Danas imamo svoje odbore u svakom onom gradu u kojima su odrzene I postavljaene bBajramske sofre: Kragujevcu, Nisu, Sapcu, Malom Zvorniku,Novom Sadu.
Imate li i u Sanžaku?
Jos uvek ne.Uskoro ce ih biti.
Jedna od vaših prepoznatljivih i medijski ekponiranih aktivnosti jesu “Bajramske sofre” u Beogradu, Kragujevcu i možda i drugdje po Srbiji. Ima li pomaka u međunacionalnim odnosima u tim sredinama nakon svega što se dogodilo znamo kad i znamo kako, odnosno nailazi li vaša muslimanska ruka mira, suživota, tolerancije i poziva na bogatsvo življenja u jedinstvu različitosti na adekvatan odgovor od strane vaših komšija?
Ono što čoveka čini posebnim, jedinstvenim je razum, govor, ali i potreba da se živi u zajednici. Socijalna određenost je temeljna osobina čoveka, jer čovek je po prirodi, a ne po svom izboru društveno biće. Takvo utemeljenje čoveka Kuran iznosi u ajetu ( stihu) :
„ O Ljudi, mi smo vas zaista od jednog čoveka i jedne žene stvorili i na narode i plemena vas razdelili, da bi ste se međusobno upoznavali“ .
Toliko često čujemo frazu „ u duhu tolerancije“. Često se i sama zapitam šta je to tolerancija? Gde su njene granice kada se zagazi iz tolerancije u netoleranciju? Suživot? Da li je to puko tolerisanje svedeno na izostanak agresivnog stava prema pripadnicima druge grupe, vere, drugačijeg? Čovek je najveća tajna, i središte svega. Mi smo izvor svih uspeha i nevolja, napretka, rasula, bola, blagostanja i bede. Sva ružnoća koja se javlja nosi otiske ljudskih ruku. U čoveku je da li će neke stvari gubiti ili dobijati svoju vrednost. Svaki razuman čovek treba da ućini sve od sebe, da pomogne da zaustavimo, suzbijemo ružno, zlo, nevolje koje nas guše, muče i štete. Da jedni druge inspirišemo i podstičemo kod svakog čoveka one moralne, duhovne i druge kvalitete koje su date svakom čoveku. Da podstičemo na ljubav. I kada pogledamo drugog čoveka, da vidimo sebe. Jer čovek je čovek. A svako od nas je podložan i dobru i zlu.
Religije? Brojne su. Ima među religijama i sličnosti i razlike. I svaka nudi odgovor primeren njenim izvorima i shvatanjima. Nije nam cilj da pokažemo ko je u pravu. Ali svi imamo iman- veru i svest, da je ja sve prolazno i da je život neminovna prolaznost. Dani zamiču, odlaze. Svest o sebi čovek stiče svojim umom, vlastitim naporom, vlastitom borbom, a potvrdu sebe doživljava kroz druge, kroz zajednicu, krod društvo, kroz sve nas. Svi mi imamo pravo na dostojanstvo, na čast.
Želimo korektnost držanja, toleranciju, lep odnosa, druženja, valjan suživot, gde su potpuno strani svako materijalno i socijalno merilo i svaka druga pripadnost. A ko odbija ponudu da mu bude bolje? Iz te zelje nastala je i postavila se Bajramska sofra. i
Na Gajretovim susretima stvaramo veze koje se ne raskidaju, na zajedništvu, prijateljstvu, koje daje ljude , karaktere, borce, roditelje i prijatelje. Cilj naših druženja da nasi odnosi dobiju drugi smer, drugi tok, drugi izgled društva bez ponižavanja, nepoznavanja, puni poštovanja i uvažavanja. Želimo da ispunimo razum znanjem i srce ljubavlju prema Istini, prema čoveku. Želimo da se ovde susretne čovek sa čovekom . Da se upoznamo i da zajedno gradimo društvo u duhu tolerancije u njegovom punom i pravom značenju.
Muslimani Srbije zive pod nemuslimankim nebom. Muslimani Beograda i mnogih drugih osim par gde je odnos drugaciji. Velika i veca su iskusenja nego li onima gde zive u vecini. Zivimo u skladu sa tim. Mnogo su vece borbe, odricanja, zrtve. I kao statisticka manjina gde nije uvek jednostavno biti musliman javno je pruzena nasa ruka, pokazali smo otvoreno srce onda kada smo prvi put posatvili bajramsku sofru, 2009. Danas mi muslimani Srbije bastinimo zajedno sa svojim sugrađanima nemuslimanima jedan veliki događaj a to je proslava Bajrama, i zajedno postavljamo Bajramsku sofru za muslimane i prijatelje nase zajednice.
Da li vam na te “Bajramske sofre”, osim jevrejskog rabina, dolaze i predstavnici SPC?
Naravno. Predstavnici svij tradicionalnih verskig zajednica su nasi gosti I ne samo na sofri vec I na drugim susretima. Lepa je slika kada vidite da se sa iste sofre posluzuju verski velikodostojnici I iz SPCa , nadbiskupije, jevrejske zajednice, protestanske crkve nasi imami. E to je zaista međureligijski susret.
Da li vas pozivaju predstavnici sličnih institucija ili tzv. obicni gradani iz većinskog naroda na svoje svetkovine?
Pozivaju. Naravno. I odazivamo. Osim na one koji se ticu svojih vernika, kada se obavljaju svojim hramovima.
Kako teku napori “Gajreta” na planu kulturne suradnje sa kulturnim institucijama većinskog naroda, pa i sa drugim?
Ja živim u gradu koji je suštinski uvek bio mesto na kojem su se različite kulture i religije sastajale ne samo u smislu susreta, već su sve one zajedno stvarale i postajale jedna organska kultura, što je formiralo i moj kosmopolitski stav, predstavljalo normalno okruženje u kojem radim. Nije se ništa promenilo ni nakon strašnog napada na taj multikulturalizam, nakon rata ,suštinski gledano Beograd je kulturno, ili kako mi danas jednom uvezenom reči to opisujemo – multikulturno. Svi mi sa ovog prostora hoćemo u Evropu, ali šta mi toj Evropi možemo da ponudimo? Smatram da od muslimanskog sveta sa Balkana, od svih nas koji dolazimo sa Balkana, veliki doprinos Evropi može da bude upravo u tome što multikulturni kontekst, svoje prirodno okruženje, razumemo kao nešto svoje autohtono. Kad bi odgovorni ljudi sa ovog prostora hteli ozbiljno da se bave tom temom, to bi bila jedna od osnovnih stvari koje mi možemo da ponudimo Evropi – jedno sofisticirano i kompletno razumevanje multikulturalizma, .
Sticanje iskustva saznanja o drugom I drugacijem nas vodi do neslucenih dimenzija bogatstva zivljenja.
Mi, Gajret, nastupamo otvoreno iskreno casno I spontano.. I radimo na ravnopravniji način razumevanja kulturnog prostora, i nemamo nikakvu ideološku dimenziju. Druga drustva to prepoznaju. Saradnja sa drugima postoji, bolja je I kvalitetnija. Vece je interesovanje za nasim radom , za islamskom kuturom uopšte, nakon svakog naseg susreta koji organizujemo.
Ima jos dobrih ljudi koji razumeju nas cilj I daju nam podrsku.